Kazališna predstava "Kraljevstvo moje (za početnike)" u Pučkom otvorenom učilištu Duga Resa

Kazališna predstava "Kraljevstvo moje (za početnike)" u produkciji Teatra Exit i Ludens Teatra gostuje u Pučkom otvorenom učilištu Duga Resa u ponedjeljak, 28.9. u 19:30 sati.

O PREDSTAVI:

“Bio jednom jedan gospodin koji je bio jako, jako usamljen. Po cijele dane je plakao u mraku i nije se sjećao kada je zadnji put nešto drugo radio. I onda je  sinulo. Ne njemu, nego je jednostavno sinulo. I od tada je sve drugačije. Ima milijune propuštenih poziva,  bogatstvo samo u oblacima i naravno, vlastite demone. Zbog svega toga lako je prognozirati nekontrolirane izljeve bijesa, potrebu da se čovjek izmakne iz svoje sredine, da revidira povijest i krene ispočetka, koliko je to moguće. Samo za vas, večeras, u vašem gradu, tri glumca ispričat će… točnije, preko njihovih tijela priča ovog čovjeka bit će ispričana. Dovedite to u usku vezu s religijom, vjerovanjem, jedinom Istinom, kaležima, magarcima i Melom Gibsonom i možete pogoditi o kome se radi. Možete li? Zlatan jezik, a nije sveta krava?. On je On. I samo On. I nitko drugi uz njega. Osim pomagača. I publike. Jer bez publike ne postoji vjera.

Predstava Kraljevstvo Moje (za početnike) nastala je po tekstu Davida Javerbauma Čin Božji (orig: An Act of God) koji je praizveden na Broadwayu 2015. godine. Predstava je originalno postavljena kao niz monologa uz kratke dijaloške prijelaze, stilski podsjećajući ponajviše na formu stand-upa, postavljajući Boga u središte kao potpuno senzibilno i nesavršeno biće. S obzirom da forma stand-upa počiva na aktualnosti humornih točki i adaptiranju lokaliteta izvedbe, autorski tim odabrao je kao polazište ovaj tekst jer pruža takvu mogućnost modifikacije i prilagodbe. Ova predstava neće početnički odgovarati na pitanje kokoši i jajeta (zapravo hoće u prvih pet minuta), niti će prokazati postoji li život nakon smrti.

Kraljevstvo Moje podsjetit će vas na sve ono što smo kroz odgoj naučili, a nismo preispitali, nasmijavajući vas jednostavnom kombinacijom logike i religije. Da ne spominjemo znanost. Dinosauri. Ma daj molim te.“
Ivan Penović

Tekst: David Javerbaum
Režija: Ivan Goran Vitez
Igraju: Janko Rakoš, Sven Šestak i Enes Vejzović

Cijena ulaznice: 50 kn.

Prodajna mjesta:

•  Tajništvo Učilišta (pon-pet od 08-15 sati) - rezervacije na broj 844-252
•  Na dan predstave na blagajni dvorane sat vremena prije početka programa

IZ KRITIKA:

PROVOKATIVNA, AKTUALNA I DUHOVITA PREDSTAVA VISOKIH DOMETA

Ivan Goran Vitez filmovima i predstavama najčešće vrlo uspješno provocira ustaljeni red stvari uz mnogo društvene kritičnosti uobličene u vrlo zabavnu i duhovitu farsu. A postaviti u ovoj našoj sredini u kojoj je Crkva najčešće nedodirljiva samog Boga za protagonista groteske, doista je veliki izazov. Vitezu (i njegovom dramaturgu Ivanu Penoviću) je kao temelj za predstavu koja ne vodi računa o autoritetima i njihovoj moći poslužio tekst američkog komediografa Davida Javerbauma (rođenog 1971.). Iako je osvojio čak trinaest nagrada Emmy, najpoznatiji je prema svom @TheTweetOfGod koji je ove godine dosegao preko šest milijuna sljedbenika. Te tweetove, koji ismijavaju službenu religiju, najprije je objavio u knjizi, a potom ih prilagodio za kazališnu izvedbu koja je 2015. i 2016. na Broadwayu izazvala zanimanje u dvije različite inscenacije s drugim protagonistima i u drugim kazališnim dvoranama. Nakon toga, tekst je postavljen i izvan SAD-a – u Meksiku i Australiji, a sada i kod nas. Autor je popularnost stekao vrlo duhovitim načinom uvođenja na kazališnu scenu Boga koji je odlučio publici prenijeti novih deset zapovijedi, jer mu se čini da Mojsije nije bio najkoncentriraniji kad je zapisivao one poznate, a osim toga, te mu se čine i malo zastarjelima.

Tekst je zamišljen tako da se u njega lako inkorporiraju aktualni događaji, pa zato u ovoj koprivničko-zagrebačkoj koprodukciji vrlo dobro funkcioniraju i oni dijelovi koji se u skladu s duhom izvornika bave hrvatskim pojavama. Zato se i Bog povremeno obraća hrvatskoj publici, pokazujući da naravno i o njenoj katoličkoj tradiciji (u izvorniku protestantskoj i židovskoj) zna sve, kao i o zemlji i narodu.

U čavrljanju nalik talk-showu, u kojem mu sekundiraju i arhanđeli Mihael i Gabrijel, On usputno spominje neke stvari koje ga smetaju - od molitvi u kojima predanost i vjera predstavljaju korake prema prošnji nekih povlastica za sebe osobno do detalja koji ga živciraju, poput onog da nogometaši nakon postignutog gola pokazuju u nebo sa zahvalnošću Njemu, iako On nema volje niti pratiti sve te silne utakmice niti želi navijati za bilo koji klub, pa niti za Dinamo ili Hajduk. U izravnom kontaktu s publikom na pitanja koja mu prenosi (a većinom i sam izmišlja) arhanđeo Mihael ponekad ne želi odgovoriti, ali kada mu Mihael kaže da će u tom slučaju publika tražiti povrat novca utrošenog na ulaznice, ipak nevoljko na njih odgovara.

I ovo je jedan od brojnih neočekivanih i smiješnih paradoksa, jer čak niti u okviru Kraljevstva mojeg (za početnike) On nema potrebe za novcem gledatelja, ali mu je stalo do uspjeha kazališne predstave jer mu se sviđa teatar, a i publika mu je važna, jer bez nje nema religije. Zato Bog ne želi da ga glumi glumac nego ulazi u glumca koji zadržava svoje ime i prezime, jer kako On kaže - ako je mogao komunicirati kao plameni grm, zašto to ne bi mogao i kroz glumca koji pritom čak niti ne gubi sav svoj identitet, što pokazuje bolnom reakcijom kad mu Bog njegovom rukom opali šamar.

U brodvejskim predstavama Njega su glumili poznati komičari u predstavama koje su ponajviše sličile stand-up izvedbama. Ivan Goran Vitez je u skladu s u tekstu spomenutom Božjom ljubavi prema kazalištu uspješno kreirao kompleksniju komediju, odlučivši da se u njoj tri vrsna glumca Janko Rakoš, Sven Šestak i Enes Vejzović izmjenjuju u ulogama Boga i arhanđela. Iako do tih zamjena dolazi zato jer Bogu nakon nekog vremena postaje dosadno u tijelu svakog od tih glumaca, oni ipak kao glumci pokazuju međusobno rivalstvo.

To još više ističe ljubav prema teatru kroz virtuozno odigranu satiru koja je manje usmjerena prema Bogu, biću koje često iz dosade donosi odluke dubiozne etičnosti, nerazumljive čovjeku, a znatno više prema onim vjernicima koji svoju religioznost nastoje iskoristiti za vlastiti probitak, što provokativno i duhovito Kraljevstvo moje (za početnike) svrstava u predstave visokih dometa i naglašene aktualnosti.

Tomislav Kurelec (Kazalište.hr)